Žene u starom Rimu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žene u Starom Rimu, koje su bile rođene slobodne, smatrane su građankama (cives),[2] ali nisu mogle glasovati i obavljati političke funkcije.[3] Zbog njihove ograničene uloge u javnom životu rimski povjesničari žene spominju rjeđe nego muškarce. Međutim, premda rimske žene nisu imale neposrednu političku moć, one koje su potjecale iz bogatih ili moćnih obitelji mogle su vršiti utjecaj putem privatnih pregovora.[4][5] Među Rimljankama koje su nesumnjivo ostavile traga u povijesti nalaze se polulegendarne Lukrecija i Klaudija Kvinta, čiji su doživljaji poprimili mitski značaj; snažne žene iz doba Republike kakve su bile Kornelija, majka braće Grakha, i Fulvija, koja je zapovijedala vojskom i izdavala novac sa svojim likom; žene iz julijevsko-klaudijevske dinastije, prije svih Livija, koja je doprinijela osnivanju carskih običaja (mores); te carica Helena, koja je značajno doprinijela širenju kršćanstva.[6]
Kao i u slučaju muškaraca, žene koje pripadaju eliti i njihova politički važna djela nadmašuju u povijesnom pamćenju one nižeg društvenog statusa. Na natpisima i epitafima iz svih dijelova Rimskog Carstva nalaze se imena mnogih žena, ali rijetko kad pružaju neke dodatne informacije o njima. Neki živi opisi svakodnevnog života sačuvani su u rimskim književnim djelima, osobito u komediji, satiri i poeziji, kao što su Katulove i Ovidijeve pjesme, koje često daju uvid u sliku žena u rimskim trpezarijama i budoarima, na športskim i kazališnim događajima, u kupovini, prilikom šminkanja, u bavljenju magijom ili u brizi oko trudnoće, no sve su te slike date očima muškaraca.[7] U Ciceronovim se pismima, primjerice, vidi kako je ovaj veliki čovjek u neformalnim prilikama pričao sa svojom suprugom, Terencijom, i sa svojom kćeri, Tulijom, kao što njegovi govori prijekorno ukazuju na raznovrsne načine na koje su rimske žene mogle uživati seksualnu neovisnost i društveno slobodan život.[8]
Jedini važan javni položaj koji je bio namijenjen isključivo ženama bio je u sferi religije: svećenički položaj Vestalke. Oslobođene obveze udati se ili imati djecu, Vestalke su se posvećivale obredima koji su se držali nužnim za sigurnost i opstanak rimske države, a koje nisu mogli obavljati svećenički kolegiji sastavljeni od muškaraca.[9]