Venecijanska utvrđenja od 16. do 17. vijeka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Venecijanska utvrđenja od XVI do XVII vijeka su dio strategije obrane razvučenih granica Mletačke Republike. Venecija je u tom najvažnijem periodu duge istorije Mletačke Republike gradila tvrđave u brojnim gradovima koje je kontrolisala. Sama sebe nije utvrđivala na klasičan zidani način, već se odbrana same Venecije bazirala na razvijenoj mreži utvrđenja u bližoj i daljoj okolini i neposredno, putem lagune, kao prirodnog specifikuma ovog grada i položaja u njoj.[1]
Svjetska baština | |
---|---|
Lokacija | Crna Gora, Italija Hrvatska |
Sadrži | 6 |
Kriterij | iii, iv |
Referenca | 1533 |
Uvrštenje | 2017. (41. sjednica) |
Ugroženost | no |
Mletački imperij se do 1500. godine proširio od Kipra na istoku do granice s milanskim teritorijem na rijeci Adda na zapadu. Bila je to duga i uska teritorija kojoj je prijetila opasnost da bude presječena. Prva izgrađena tvrđava bila je Palmanova koja se smatra za idealni vojni grad 16. stoljeća. Svojom vizuelnom koherentnošću i disciplinom inspirirala je vojnu arhitekturu evropskih gradova, bilo da su poput nje primjenjivali radijalni plan ili ortogonalnu mrežu ulica poput Vallette na Malti. Palmanova i Valletta predstavljaju prototip grada nastao proučavanjem starorimske vojne i kolonijalne prakse, razrađen renesansnom teorijom idealnog grada i u brojnim humanističkim vojnim traktatima.
Ovaj veliki poduhvat Mletačke republike na velikom teritorijalnom području bio je moguć samo zahvaljujući upečatljivoj saradnji fortifikacijskih stručnjaka, ali i uredbama, društvenim modelima i novoj vrsti uprave kojom se mletačka kultura spajala s drugim kulturama istočne obale Jadrana.