Velika geografska otkrića
From Wikipedia, the free encyclopedia
Velika geografska otkrića označavaju razdoblje u historiji koje je trajalo od polovine 15. do polovine 16. vijeka. Tokom tih stotinu godina evropski istraživači su posjetili većinu nastanjenih krajeva svijeta, i otkrili da je svijet mnogo prostraniji i raznolikiji, nego što se do tada moglo i zamisliti. Izvještaji o tim putovanjima, koji su se širili zahvaljujući novoj tehnici štampe privlačili su pažnju široke publike. Proširivanje geografskih, ali i drugih spoznaja, po svojoj širini i brzini bilo je veliko, pa se u tom pogledu ni jedan drugi vijek do tada ne može mjeriti sa tim razdobljem. Stoga se doba velikih geografskih otkrića smatra granicom kojom završava razdoblje srednjeg vijeka, a započinje novo veliko razdoblje ljudske prošlosti nazvano novi vijek.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
Velika geografska otkrića pokrenula su lavinu ekspedicija u kojima su evropski brodovi putevali oko svijeta u potrazi za novim trgovačkim putevima i partnerima radi održavanja rastućeg kapitalizma u Evropi. U tom su procesu Evropljani naišli na nove ljude, te ucrtali zemlje dotada nepoznate njima. Među najslavnijim istraživačima tog razdoblja bili su Kristofor Kolumbo, Vasco da Gama, Pedro Álvares Cabral, John Cabot, Juan Ponce de León i Ferdinand Magellan.
Velika geografska otkrića imala su korijene u novim tehnologijama i idejama koje su nastale u doba renesanse, a uključivale su napredak u kartografiji, navigaciji i brodogradnji. Novo mišljenje da je Zemlja okrugla, navelo je odvažnije na pomisao o plovidbi na zapad kako bi stigli na istok. Najvažniji je bio izum prve karake, a potom i karavele u Iberiji. One su bile spoj tradicionalnih evropskih i arapskih dizajna te prvi brodovi koji su mogli napustiti relativno pasivan Mediteran i zaploviti sigurno na otvoreni Atlantik.