Ugljična kiselina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ugljična kiselina je hemijski spoj sa hemijskom formulom H2CO3 (ekvivalentno: OC(OH)2). To je također naziv koji se ponekad daje rastvorima ugljik-dioksida u vodi (gazirana voda), jer takvi rastvori sadrže male količine H2CO3. U fiziologiji ugljična kiselina je opisana kao „isparljiva kiselina“ ili „respiratorna kiselina“, jer je jedina kiselina koja se plućima izlučuje kao plin.[2] Ima važnu ulogu u bikarbonatnom puferskom sistemu za održavanje kiselinsko-bazne homeostaze.
Ugljična kiselina | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Ugljična kiselina |
Druga imena | Rastrvor ugljik-dioksida Dihidrogen karbonat Vodik-bikarbonat Zračna kiselina Hidroksimetanska kiselina IUPAC ime: Karbonska kiselina[1] |
Molekularna formula | CH2O3 /H2CO3 |
CAS registarski broj | 463-79-6 |
SMILES | O=C(O)O |
InChI | 1/H2O3/c2-1(3)4/h(H2,2,3,4) |
Osobine1 | |
Gustoća | 1,668 g/cm3 |
Rastvorljivost | Stabilna samo u rastvoru |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Ugljična kiselina, koja je slaba kiselina, tvori dvije vrste soli: karbonata i bikarbonata. U geologiji, ugljična kiselina uzrokuje rastvaranje krečnjaka, proizvodeći kalcij-bikarbonat, što dovodi do mnogih krečnjačkih strukturta, kao što su stalaktiti i stalagmiti.
Dugo se vjerovalo da ugljična kiselina ne može postojati kao čisti spoj. Međutim, 1991. godine objavljeno je da su Nasini naučnici uspjeli stvoriti uzorak čvrstog materijala H2CO3.[3]