Stepa Stepanović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stepan Stepanović - Stepa (Kumodraž kod Beograda, 11. marta 1856. - Čačak, 27. aprila 1929.) bio je srpski i jugoslavenski oficir, vojskovođa i vojvoda.
Ovom članku je neophodan prijevod sa srpskog na bosanski jezik. |
Stepan Stepanović | |
---|---|
Nadimak | Stepa |
Rođenje | 11. mart 1856. Kumodraž, Kneževina Srbija |
Smrt | 27. april 1929. Čačak, Kraljevina Jugoslavija |
Nacionalnost | Srbin |
Služba | 1874 - 1920. |
Čin | Vojvoda |
Ratovi | Prvi srpsko-turski rat Drugi srpsko-turski rat Srpsko-bugarski rat Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svjetski rat |
Vojska | Kneževina Srbija Kraljevina Srbija Kraljevina SHS Kraljevina Jugoslavija |
Rod vojske | Druga armija Srpske vojske |
Odlikovanja | Orden Karađorđeve Zvijezde s mačevima Red bijelog orla s mačevima Orden Takovskog križa Red svetog Save Orden Sv. Stanislava III stupnja s mačevima i pantljikom |
Učesnik je srpsko-turskih ratova (1876-78), kao pitomac-narednik, kasnije potporučnik. U razdoblju između bitaka na Slivnici i kod Kumanova obavljao je dužnosti zapovjednika bataljona, puka, brigade, divizije i pomoćnika načelnika Glavnog đeneralštaba. Dva puta bio je i ministar vojske. U tom razdoblju Srpska vojska je u organizacijskom, stručnom, materijalnom i moralnom pogledu bila dobro pripremljena za predstojeće ratove. U Prvom balkanskom ratu (1912-13) Stepa Stepanović je zapovijedao Drugom armijom.
U Drugom balkanskom ratu, armija pod Stepinom komandom je branila Nišavskom zonu s utvrđenim logorom u Pirotu. Kada je počeo Prvi svjetski rat, kao zastupnik odsutnog načelnika Štaba Vrhovne komande Radomira Putnika, rukovodio je mobilizacijom i koncentracijom Srpske vojske. Poslije Putnikovog povratka u zemlju, ponovno preuzima dužnost zapovjednika Druge armije i sa njenim glavnim snagama izvodi marš-manevar preko Koceljeve i Tekeriša. U noćnom napadu, na istočnim padinama Cera, porazio je 21. diviziju austrougarskog 8. korpusa čime je omogućio pobjedu Srba u Cerskoj bici. Za tu savezničku pobjedu nad Centralnim silama, 20. augusta 1914. godine, promaknut je u čin vojvode.
Njegova armija je u bici na Drini požrtvovano branila Mačvu, uspješno odbijala više koncentričnih napada nadmoćnijih austrougarskih snaga, prikovala Poćorekovu Petu armiju za obale Drine i Save i mjesecima iscrpljivala i trošila njene snage.
U Kolubarskoj bici (od 16. novembra do 15. decembra 1914.), Druga armija je na desnoj obali Kolubare najprije zaustavila neprijateljski napad, a zatim sudjelovala u manevarskim pothvatima vojvode Radomira Putnika i generala Živojina Mišića, što je dovelo do sloma austrougarske Balkanske vojske.
Za vrijeme invazije na Srbiju u jesen 1915. godine, Stepanovićeva armija je zajedno sa Timočkom vojskom, osujetila pokušaj bugarske Prve armije da kroz Nišavskom zonu prodre u pozadinu glavnih snaga Srpske vojske angažirane na sjevernom frontu i time umnogome doprinijela propadanju Makenzenovih planova o brzom okruženju i uništenju Srpske vojske. Iako je imao značajnu ulogu u reorganizaciji Srpske vojske na Krf u i njenim prvim uspjesima na frontu kod gornice, na Kajmakčalanu i oko Bitolja, najveći uspjeh vezan je za proboj solunskog fronta i izbacivanje Bugarske iz rata.
Vojnici Stepanović Druge armije su u jakom naletu probile neprijateljski utvrđeni front na Dobrom polju i Kozjaku i zajedno s Prvom armijom i savezničkim snagama, bez predaha, gonile razbijene bugarske i njemačke postrojbe sve dok, 29. septembra 1918. godine, nisu prinudile Bugarsku na kapitulaciju i otvorile put za konačno oslobođenje Srbije. Ta vješto izvedena operacija i prva saveznička pobjeda, koju je izvojevala srpski vojska u Cerskoj bici, uvrstile su ga u red najvećih vojskovođa Prvog svjetskog rata i srpske ratne historije.