Stefan Lazarević
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stefan Lazarević je bio srpski knez (1377-1402) i despot (1402-1427), sin kneza Lazara i kneginje Milice. Stefan je rođen 1377. u Kruševcu. Umro je 1427. u Crkvinama kod Mladenovca i sahranjen je u jednoj od svojih zadužbina, manastiru Manasiji (Resava) ili manastiru Koporinu. Srpska pravoslavna crkva je svojevremeno zvanično potvrdila da je sahranjen u Koporinu. Kasnije je DNK analizom posmrtnih ostataka neuglednog groba u Manasiji utvrđeno blisko srodstvo pokojnika sa knezom Lazarem. To bi mogao biti ili despotov brat Vuk ili sam despot.
Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata. |
Stefan Lazarević | |
---|---|
Vladavina | Knez od 1389. - 1402., despot od 1402. – 1427. |
Prethodnik | Lazar Hrebeljanović |
Nasljednik | Đurađ Branković |
Dinastija | Lazarevići |
Otac | Lazar Hrebeljanović |
Majka | Milica Hrebeljanović |
Rođenje | 1377. Kruševac, Moravska Srbija |
Smrt | 1427., Crkvine (kod Mladenovca), Srpska Despotovina |
Mjesto sahrane | Manastir Manasija |
Ratnik po dužnosti, viteški obučavan i vješt u komandovanju, a po opredjeljenju pjesnik, širokog obrazovanja, bio je jedan od najuglednijih od dvadesetčetvorice vitezova (ritera) Zmajevog reda, veoma poštovan i uvažen među istočnom i zapadnom vlastelom.
Imao je ogromnu biblioteku u kojoj je, osim slavenskih i poučnih tekstova bilo filozofskih spisa i knjiga iz historije i poezije na grčkom i latinskom. Njegova zadužbina, manastir Manasija bila je umjetničko stjecište slikara, pisaca, pjesnika, pripovjedača, gdje je nastala i čuvena Resavka prepisivačka škola.
Čitao je i pisao na staroslovenskom, prevodio sa grčkog, a sasvim je izvjesno da je vladao i latinskim jezikom.
Svoje književno stvaralaštvo Stefan Lazarević započinje po povratku iz Angore. Njegov prvi sačuvan tekst je "Pohvalno slovo Knezu Lazaru", napisan 1403/4. godine i govori o Vidovdanu u Vaznesenjskoj crkvi u Ravanici. Drugi sačuvani tekst je iz 1404. godine. To je natpis na mramornom stubu na Kosovu.
Najznačajniji despotov književni rad, Slovo Ljubavi, poetska je poslanica vjerovatno upućena bratu Vuku Lazareviću kao poziv na pomirenje, jedan je od najvažnijih tekstova srpske književnosti, napisan 1409. godine. Ukupno ima deset strofa čiji inicijali daju akrostih Slovoljubve.
Godine 1412. da bi dao značaj rudarstvu i podržao njegov razvoj, Stefan je izdao zakon o rudnicima.
Srpska pravoslavna crkva slavi "Svetog Stefana Lazarevića, despota srpskog", na dan 1. augusta (19.jula), zajedno sa njegovom "Svetom majkom knjeginjom Milicom-monahinjom Evgenijom (Velikoshimnicom Jefrosimijom)".