Spisak njemačkih kraljeva i careva Svetog Rimskog Carstva
spisak na Wikimediji / From Wikipedia, the free encyclopedia
Godine 843. Verdenskim sporazumom unuci Karla Velikog podijelili su Franačku državu. Ludovik Njemački dobio je istočni dio države, koji se prozvao Istočna Franačka. Od te države nastala je buduća Njemačka, a njeni vladari ubrzo su postali i carevi Svetog Rimskog Carstva. Budući da su njemačke zemlje činile najveći dio Carstva, ono se krajem srednjeg vijeka počelo nazivati Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti (Heiliges Römisches Reich Deutscher Nation). Na spisku neće biti navedeni mnogobrojni protivkraljevi koji nisu imali stvarnu vlast. Gotovo svi vladari u srednjem vijeku bili su prvo izabrani i okrunjeni za kralja, a tek poslije za cara Svetog Rimskog Carstva. Zato je to posebno naznačeno. Isto tako treba naglasiti da je bilo careva koji nisu vladali područjem Njemačke (poput Berengara, Lamberta od Spoleta i ostalih). Oni su izostavljeni jer je ovo spisak vladara (careva i kraljeva) koji su vladali područjem Njemačke.
Njemački vladari u početku su nosili titulu kralja Franaka (rex Francorum), a zatim kralja Rimljana (rex Romanorum), s tim da je upotrebljavana i titula kralja Teutonaca (rex Teutonicorum). Sve do vladavine Maksimilijana I osobu su prvo morali izabrati za kralja kneževi izbornici, a zatim je okruniti za kralja kako bi postala zakoniti kralj. Njemački kralj mogao je početi koristiti carsku titulu tek kad bi ga papa okrunio za cara. Međutim, Maksimilijan I dobio je od pape dozvolu da koristi carsku titulu bez krunisanja. Car se otad nije postajalo primanjem carske krune od pape nego su kneževi izbornici birali cara ili je njemački kralj okrunjen za vrijeme vladavine starijeg cara postajao car po smrti svog prethodnika.