Romantičarski nacionalizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Romantičarski nacionalizam (također nacionalni romantizam, organski nacionalizam, nacionalizam identiteta) jest oblik nacionalizma pomoću kojeg država ostvaruje svoj politički legitimitet kao organsku posljedicu jedinstva onih kojima vlada. Objedinjuje činioce kao što su jezik, rasa, etnička pripadnost, kultura, religija, običaji nacije i svih onih koji su rođeni u datoj kulturi. Može se primijeniti na etnički nacionalizam, kao i na građanski nacionalizam. Romantičarski nacionalizam je nastao kao reakcija na dinastičku ili imperijalnu hegemoniju, koji je preispitivao legitimnost države odozgo prema dolje, proizašla iz monarha ili druge vlasti, koja je opravdavala njeno postojanje. Takva neosporna moć koja ide od vrha ka dnu društvene ljestvice smatrana je božanskom (pogledati božansko pravo kraljeva i nebeski mandat).[1][2]
Među ključnim temama romantizma i njegovog najtrajnijeg naslijeđa, kulturološke tvrdnje romantičnog nacionalizma također su bile središnje u umjetnosti i političkoj filozofiji nakon prosvjetiteljstva. Od svojih najranijih pokreta usredsređenih na razvoj nacionalnih jezika i folklora, te duhovne vrijednosti lokalnih običaja i tradicije, do pokreta koji će prekrojiti kartu Evrope i dovesti do poziva na samoopredjeljenje nacionalnosti, nacionalizam je bio jedno od ključnih pitanja romantizma, određivanje njegovih uloga, izraza i značenja. Romantičarski nacionalizam, koji je rezultat djelovanja između kulturne produkcije i političke misli, postao je "proslava nacije (definisane u njenom jeziku, historiji i kulturnom karakteru) kao inspirativnog ideala za umjetnički izraz; i instrumentalizacija tog izraza u podizanju političke svijesti". [3]
Historijski gledano, prijelomna godina u Evropi za romantičarski nacionalizam bila je 1848, kada se revolucionarni talas proširio kontinentom. Tom prilikom su se brojne nacionalističke revolucije dogodile u različitim fragmentiranim regijama (kao što je Italija) ili multinacionalnim državama (kao što je Austrijsko Carstvo). Iako su u početku revolucije bile poražene od strane reakcionarnih snaga, pri čemu je stari poredak ubrzo bio ponovo uspostavljen, mnoge revolucije će označiti prvi korak ka liberalizaciji i osnivanju modernih nacionalnih država u većem dijelu Evrope.