Populacijska genetika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Populacijska genetika je oblast genetike koja proučava nasljedne pojave i procese na razini reprodukcijski povezanih grupa organizama – populacija. Istražuje i mijenja moguće odnose u genetičkoj strukturi populacije, faktorima održavanja i narušavanja njene ravnoteže, dinamiku i prirodu tih promjena. Ukratko, to je nauka koja proučava genetičku raznolikost individua i skupina posmatrane vrste organizama.
Genetička struktura svake populacije može se objasniti prema učestalosti:
- gena i njihovih alelnih varijanti,
- genotipova,
- fenotipova
- novonastalih mutacija (genskih, hromosomskih i genomskih).
Vjerovatnoća pojave svakog genotipa i fenotipa u populaciji direktno zavisi od učestalosti odgovarajućih alelnih varijanti svakog gena. Sveukupni broj svih gena u populaciji je njen genski fond.
Osnove populacijske genetike su postavili Sewall Wright, John Burdon Sanderson Haldane i Ronald Fisher, koji je također postavio temelje kvantitativne genetike. Populacijska genetika podrazumijeva primjenu posebnih matematičkih i statističkih metoda koje se komplementarno uključuju u laboratoriijska, terenska i teorijska istraživanja. Kompjuterizirani pristup (tokom 1980-tih) je imao izuzetnu ulogu u unapređivanja analitičkih metoda.