Najbolje godine naših života
film Williama Wylera iz 1946. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Najbolje godine naših života (engleski: The Best Years of Our Lives), poznat pod naslovima Slava pripada meni i Opet kod kuće, američki je dramski film snimljen 1946. godine u režiji Williama Wylera. Glavne uloge tumače Myrna Loy, Fredric March, Dana Andrews, Teresa Wright, Virginia Mayo, i Harold Russell. Film govori o tri američka vojnika koji pokušavaju da se uklope u civilni život nakon povratka kući iz Drugog svjetskog rata. Samuel Goldwyn je imao inspiraciju da napravi film o ratnim veteranima nakon što je u augustu 1944. godine pročitao članak u magazinu Time, koji govori o teškoćama kroz koje veterani prolaze pri povratku u civilni život. Goldwyn je zaposlio bivšeg ratnog dopisnika MacKinlaya Kantora da napiše scenarij. Njegov rad je prvi put objavljen kao roman pod naslovom Slava pripada meni, koji je Kantor napisao u stilu "praznog stiha" bez rimovanja.[3][4]Robert Sherwood je zatim prilagodio roman za scenarij.[4]
Najbolje godine naših života | |
---|---|
Izvorni naslov | The Best Years of Our Lives |
Režiser | William Wyler |
Producent | Samuel Goldwyn |
Scenarist(i) | Robert E. Sherwood na osnovu romana Slava pripada meni MacKinlaya Kantora |
Uloge |
|
Muzika |
|
Kinematografija | Gregg Toland |
Montaža | Daniel Mandell |
Produkcija | Samuel Goldwyn Productions |
Distributer | RKO Radio Pictures |
Premijera | 21. novembar 1946. |
Trajanje | 172 minute |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
Budžet | 2,1 milion dolara[1] |
Zarada | 23,7 miliona dolara[2] |
Film je osvojio sedam Oskara 1946. godine, uključujući i Oscara za najbolji film, najbolju režiju (William Wyler), najboljeg glumca (Fredric March), najboljeg sporednog glumca (Harold Russell), najbolju montažu (Daniel Mendel), najbolji adaptirani scenarij (Robert Sherwood), i najbolju originalnu muziku (Hugo Friedhofer).[5] Pored uspjeha kod kritičara, film je ubrzo postao veliki komercijalni uspjeh nakon puštanja na prikazivanje u kinima. Film je imao najveću zaradu i najviše publike kako u SAD-u tako i u Velikoj Britaniji, sa prodajom od oko 55 miliona karata u SAD-u što se nije desilo još od izlaska filma Prohujalo s vihorom.[6] Film zauzima šestu poziciju sa najvećom posjetom publike svih vremena u Velikoj Britaniji, sa preko 20 miliona prodatih karata.[7]