Mustafa Kemal Atatürk
osnivač Republike Turske / From Wikipedia, the free encyclopedia
Mustafa Kemal Atatürk (do 1934: Mustafa Kemal-paša[lower-alpha 1]; poslije Zakona o prezimenima iz 1934: Kemal Atatürk; 1881[lower-alpha 2] – 10. novembar 1938) bio je turski maršal, revolucionarni državnik, te osnivač i prvi predsjednik Republike Turske od 1923. do svoje smrti 1938. Pod njegovom vlašću preduzete su sveobuhvatne reforme kojima je Turska modernizirana u sekularnu, industrijsku naciju.[1] Njegove politike i teorije, sekularnog i nacionalističkog usmjerenja, nazivaju se kemalizmom. Zbog svojih vojnih i političkih dostignuća, Atatürk se smatra jednim od najznačajnijih vođa 20. vijeka.[2]
Mustafa Kemal Atatürk | |
---|---|
1. predsjednik Turske | |
Vrijeme na vlasti 29. oktobar 1923 – 10. novembar 1938. | |
Nasljednik | İsmet İnönü |
1. premijer vlade Velike narodne skupštine | |
Vrijeme na vlasti 3. maj 1920 – 24. januar 1921. | |
Nasljednik | Fevzi Çakmak |
1. predsjedavajući Velike narodne skupštine | |
Vrijeme na vlasti 24. april 1920 – 29. oktobar 1923. | |
Nasljednik | Fethi Okyar |
1. vođa Republikanske narodne stranke | |
Vrijeme na vlasti 9. septembar 1923 – 10. novembar 1938. | |
Nasljednik | İsmet İnönü |
Rođenje | circa 1881. Solun, Osmanlijsko Carstvo (danas Grčka) |
Smrt | 10. novembar 1938. (57 god.) Istanbul, Turska |
Etnicitet | Turčin |
Politička stranka | Republikanska narodna stranka (od 1923. do smrti) |
Porodica | |
Supruga | Latife Uşaklıgil (1923–25) |
Potpis |
Atatürk je do izražaja došao zbog uloge koju je odigrao u osmanlijskoj pobjedi u Galipoljskoj bici tokom Prvog svjetskog rata.[3] Nakon raspada Osmanlijskog Carstva, predvodio je Turski nacionalni pokret koji se opirao podjeli teritorija današnje Turske među pobjedničkim savezničkim silama. U Ankari je uspostavio privremenu vladu na čijem je čelu izašao kao pobjednik iz Rata za nezavisnost. Potom je ukinuo oslabljeno Osmanlijsko Carstvo, umjesto koga je osnovana savremena Republika Turska.
Kao predsjednik novoformirane Republike, Atatürk je inicirao rigorozan program političkih, ekonomskih i kulturnih reformi s konačnim ciljem stvaranja savremene, napredne i sekularne nacionalne države. Osnovno obrazovanje učinio je slobodnim i obaveznim, otvarajući hiljade škola širom države. Staro osmanlijsko pismo zamijenjeno je latinicom. Žene su dobile jednaka građanska i politička prava.
U pokušaju stvaranja homogene i ujedinjene nacije, njegova vlada sprovodila je politiku turkizacije.[4][5] Na manjine je vršen pritisak da pričaju turskim u javnosti,[6] a neturski toponimi i prezimena mijenjani su u turske oblike.[7][8] Velika narodna skupština dodijelila mu je 1934. prezime Atatürk, koje doslovno znači "otac Turaka", zbog zasluga u izgradnji Republike. Umro je 10. novembra 1938. u 57. godini u istanbulskoj palači Dolmabahçe.[9] Priređena mu je državna sahrana. Na mjestu predsjednika zamijenio ga je İsmet İnönü, njegov dugogodišnji prijatelj. Atatürkov mauzolej u Ankari, sagrađen i otvoren 1953, okružen je Parkom mira u čast njegove poznate izreke "mir kod kuće, mir u svijetu".
U znak sjećanja na Atatürka, širom Turske, ali i u drugim državama, izgrađeni su brojni spomenici. Elefterios Venizelos, bivši grčki premijer, predložio je 1934. Atatürka za Nobelovu nagradu za mir.