Hromafinska ćelija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hromafinske ćelije poznate i pod nazivom feohromociti, su neuroendokrine ćelije, koje se uglavnom nalaze u srži nadbubrežnih žlijezda (smještenih iznad bubrega) kod sisara. One su približno bliske presinapsnoj simatičkoj gangliji simpatičkog nervnog sistema, sa kojim komuniciraju, a strukturno su slične postsinapsnim simpatičkim neuronima. Kako bi se aktivirale, splanhični živci simpatičkog nervnog sistema oslobađaju acetilholin, koji se onda veže za receptore nikotin-acetilholina na nadbubrežnoj srži. To uzrokuje oslobađanje kateholamina. Hromafinske ćelije otpuštaju kateholamine: ~ 80% epinefrina (adrenalin) i ~ 20% norepinefrina (noradrenalin) u sistemsku cirkulaciju za sistemske efekte u više organa (slično sekrecijskim neuronima hipotalamusa), a mogu slati i parakrine signale. Stoga se zovu neuroendokrine ćelije.
Sržna hromafinska ćelija | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Endocrinocytus medullaris |
Identifikatori | |
Code | TH H3.08.02.6.00015 |
TH | H3.08.02.6.00015 |
FMA | 69263 |
Anatomska terminologija |
U fetusnom razvoju sisara (kod ljudi, četvrte do pete sedmice), neuroblastne ćelije migriraju iz nervnog grebena gradeći simpatički lanac i preaortnu gangliju. Po drugi puta, ćelije migriraju na nadbubrežnu srž.[1] Hromafinske ćelije su u blizini simpatičke ganglije, vagusa, paraganglija i karotidnih arterija. Najveća vannadbubrežna grupa hromafinskih ćelija kod sisara je Zuckerkandlov organ.[2] U manjim koncentracijama, vannadbubrežne hromafinske ćelije također žive u zidu bešike, prostate, a iza jetre.
U nesisara, hromafinske ćelije se nalaze na različitim mjestima, uglavnom neorganizirane kao pojedinačni organi, a mogu biti i bez inervacije, oslanjajući se samo na eendokrine ili parakrine signale za sekreciju.[3][4]