Historija nauke u Švedskoj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Historija nauke u Švedskoj opisuje švedsku hstoriju nauke te švedske istraživače i pronalazače.
Historija Švedske | |
---|---|
Hronologija historije Švedske: | |
Prahistorija (~ 12.000 p. n. e.–1050 n. e.) | |
Srednji vijek (1050–1250) | |
Vrijeme Folkunga (1250–1389) | |
Kalmarska unija (1389–1520) | |
Kraljevina Švedska (1521–1611) | |
Švedsko carstvo (1611–1721) | |
Doba slobode (1719–1772) | |
Period kralja Gustava (1772–1809) | |
Unija Švedske i Norveške (1809–1866) | |
Botaničar Carl von Linné jedan je od najpoznatijih švedskih naučnika u historiji. Otac je savremenog sistema biljnih i životinjskih vrsta. Među drugim istaknutim švedskim naučnicima kroz historiju bili su Olaus Rudbeck, Carl Wilhelm Scheele, Emanuel Swedenborg, Jacob Berzelius, Anders Jonas Ångström, Anders Celsius, Svante August Arrhenius i Hannes Alfvén. Također, među značajnije naučnike u Švedskoj bili su i ekonomisti Eli Heckscher, kao i Bertil Ohlin koji su razvili modernu trgovinsku teoriju, kao i ekonomista Gunnar Myrdal. Nekoliko Šveđana djelovali su kao ugledni inženjeri ili izumitelji. Među njima su Alfred Nobel, pronalazač dinamita i osnivač Nobelove nagrade, kao i Christopher Polhem, John Ericsson, Gustaf Erik Pasch, Carl Edvard Johansson, Sven Gustaf Wingqvist, Gustaf de Laval i Carl Munters. Ukupno 28 Nobelovih nagrada dodeljeno je Šveđanima, od čega 17 za naučne radove.