Analitička hemija
nauka razdvajanja, identifikacije i kvantifikacije hemijskog sastava materijala / From Wikipedia, the free encyclopedia
Analitička hemija je hemijska nauka koja proučava kvalitativni i kvantitativni sastav materijala. Kvalitativna analiza podrazumijeva određivanje identiteta hemijskih vrsta u uzorku. Kvantitativna analiza određuje relativne količine tih vrsta i izražava ih u numeričkom obliku. Analitička hemija ima primjenu u industriji, medicini, poljoprivredi, metalurgiji, a također i brojnim drugim oblastima (hemija, biohemija, biologija, geologija, fizika, itd.).
Analitički metodi obuhvataju klasične i instrumentalne procedure.[1] Klasični (također poznati i kao metodi mokre hemije) se koriste u separaciji kao što su precipitacija, ekstrakcija i destilacija i za kvalitativnu analizu po boji, mirisu i tački topljenja. Klasična kvantitativna analiza se obavlja mjerenjem težine ili zapremine. Instrumentalni metodi koriste mjerne instrumente određivanjem fizičkih kvantiteta analizirane materije, a obuhvataju postupke kao što su: apsorpcija svjetlosti, fluorescencija i provodnost. Separacija materijala se obavlja i primjenom i hromatografije, elektroforeze ili metoda frakcionacije polja protoka. Analitička hemija također je usredsređena na poboljšanja eksperimentalnog dizajna, hemometrije i izradu novih mjernih alata da bi se pružile bolje hemijske informacije. Analitička hemija ima značajnu primjenu u forenzici, bioanalizi, kliničkoj analizi, analizi životnog okruženja i analizi materijala.[2][3][4][4][5] [6][7]