Franjo Tuđman
hrvatski političar, vojnik i predsjednik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Franjo Tuđman (14. maj 1922 – 10. decembar 1999) bio je hrvatski državnik, historičar i prvi predsjednik Hrvatske, od 1990. do svoje smrti. Bio je na poziciji nakon sticanja nezavisnosti države od Jugoslavije. Tuđman je bio i deveti i posljednji predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske od maja do jula 1990.
Franjo Tuđman | |
---|---|
1. Predsjednik Hrvatske | |
Vrijeme na vlasti 22. decembar 1990 – 10. decembar 1999. | |
Prethodnik | Ured uspostavljen |
Nasljednik | Vlatko Pavletić (privremeno) Zlatko Tomčić (privremeno) Stjepan Mesić |
9. Predsjednik predsjedništva SR Hrvatske | |
Vrijeme na vlasti 30. maj 1990 – 22. decembar 1990. | |
Prethodnik | Ivo Latin |
Nasljednik | Ured ukinut |
Rođenje | (1922-05-14) 14. maj 1922. Veliko Trgovišće, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
Smrt | 10. decembar 1999(1999-12-10) (77 godina) Zagreb, Hrvatska |
Politička stranka | Savez komunista Hrvatske (1942–1967) Hrvatska demokratska zajednica (1989–1999) |
Porodica | |
Djeca | 3 |
Obrazovanje | |
Potpis |
Tuđman je rođen u Velikom Trgovišću. U mladosti se borio tokom Drugog svjetskog rata kao pripadnik jugoslavenskih partizana. Nakon rata je preuzeo dužnost u Ministarstvu odbrane, a kasnije je stekao čin general-majora VJ 1960. Nakon vojne karijere posvetio se proučavanju geopolitike. Postao je profesor 1963. na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka. Doktorirao je historiju 1965. i radio je kao historičar sve do sukoba sa režimom SFRJ. Tuđman je sudjelovao u pokretu Hrvatsko proljeće koje je pozivalo na reforme u zemlji i zbog svojih aktivnosti je 1972. bio zatvoren. Sljedećih godina živio je relativno anonimno do kraja socijalističkog uređenja, nakon čega je svoju političku karijeru započeo osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1989.
HDZ je pobijedio na prvim hrvatskim parlamentarnim izborima 1990, a Tuđman je postao predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Kao predsjednik, Tuđman je donio novi ustav i vršio pritisak na stvaranje nezavisne Hrvatske. Dana 19. maja 1991. održan je referendum o nezavisnosti, koji je odobrilo 93 posto birača. Hrvatska je proglasila nezavisnost od Jugoslavije 25. juna 1991. Područja sa srpskom većinom su se pobunila, uz podršku Jugoslavenske narodne armije (JNA), a Tuđman je vodio Hrvatsku tokom rata za nezavisnost. Primirje je potpisano 1992, ali se rat proširio na Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH), gdje su se Hrvati borili u savezu sa Bošnjacima. Njihova saradnja se raspala krajem 1992. i Tuđmanova vlada je stala na stranu Herceg-Bosne tokom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, što je bio potez koji je izazvao kritike međunarodne zajednice. U pravosnažnoj presudi na suđenju za ratne zločine bivšim visokim dužnosnicima Herceg-Bosne, Haški tribunal (ICTY) je naveo da je Tuđman dijelio cilj njihovog udruženog zločinačkog poduhvata da uspostave entitet za ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda koji je trebalo provesti etničkim čišćenjem bosanskih muslimana. Međutim, nije ga proglasilo krivim ni za jedan konkretan zločin.
U martu 1994. potpisao je Vašingtonski sporazum sa predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegovićem kojim su se ponovno ujedinili Hrvati i Bošnjaci. U augustu 1995. odobrio je veliku ofanzivu poznatu kao operacija "Oluja" kojom je efektivno okončan rat u Hrvatskoj. Iste godine bio je jedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Ponovo je izabran za predsjednika 1992. i 1997. i ostao je na vlasti do svoje smrti 1999. Dok pristalice ističu njegovu ulogu u postizanju hrvatske neovisnosti, kritičari su njegovo predsjedništvo opisali autoritarnim.[1][2][3] Istraživanja nakon Tuđmanove smrti općenito su pokazala visoku ocjenu naklonosti u hrvatskoj javnosti.