Ep o Gilgamešu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ep o Gilgamešu je epska pjesma iz Babilona i nesumnjivo najstarije poznato književno djelo. Priča sadrži niz legendi i pjesama uključenih u duži akadski ep o heroju-kralju Gilgamešu od Uruka, vladara iz trećeg milenija p.n.e. Nekoliko verzija je sačuvano, a najpotpunije je očuvano dvanaest glinenih ploča u biblioteci asirskog kralja Asurbanipala iz 7. vijeka p.n.e..
Autor | Nepoznat; 12. ploča 1872. prevedeno na engleski |
---|---|
Originalni naziv | Gilgameš |
Jezik | Sumerski, akadianski i drugi |
Žanr | Herojski Ep |
Vrsta djela | Ep/Epska poema |
Vrijeme i mjesto nastanka | Između 2700. i 600. p. n. e. Mezopotamija (Irak) |
Pripovjedač | Neimenovan; objektivan |
Gledište | Treće lice; Prvo lice (Gilgameš i Utnapištim) |
Vrijeme radnje | 2700. p. n. e. |
Mjesto radnje | Mezopotamija |
Glavni lik | Gilgameš |
Vrhunac | Enkiduova smrt |
Teme | Neizbježnost smrti i druge |
Suštinski, priča govori o duhovnom sazrijevanje herojskog Gilgameša, moćnog, ali egocentričnog kralja koji tiraniše svoj narod, pa čak zanemaruje i bogove. On je jednim dijelom božanstvo, a jednim dijelom čovjek. Kroz njegove avanture, Gilgameš isprva počinje upoznavati sebe kroz doživljavanje smrti svog jedinog prijatelja Enkidua. Tražeći tajnu vječnog života on putuje na putovanju prototipskog heroja, a u konačnici vraća se u Uruk mnogo mudriji čovjek nego kada je otišao pomirujući se sa njegovom smrtnosti.
Ovaj ep je izgleda bio poznat još u antičko doba i utjecao je na druga važna djela iz književnosti, od Knjige o postanku do Odiseje. Jedna od priča iz ovog epa potpuno je ista kao i priča o Noinom potopu.[1]