Električni potencijal
From Wikipedia, the free encyclopedia
U klasičnom elektromagnetizmu, električni potencjal (skalarna jedinica koja se označava sa Φ(Fi), ΦE ili V i još se naziva potencijal električnog polja ili elektrostatički potencijal) tačke u prostoru je količina električne potencijalne energije koju bi jedinični tačkasti naboj imao kada bi se nalazio u toj tački. Električni potencijal tačke se također može definistati kao izvršeni rad tokom pomjeranja jediničnog pozitivnog naboja od beskonačnosti do te tačke.
Električni ptencijal u tački jednak je električnoj potencijalnoj energiji (mjerenoj u džulima) bilo koje naelektrisane čestice na tom mjestu podijeljeno sa nabojem (mjerenim u kulonima) čestice. Budući da je naboj testne čestice podijeljen, električni potencijal je "osobina" koja se odnosi samo na električno polje, a ne na testnu česticu. Električni potencijal u tački se može izračunati ili u statičkom (vremenski invarijantno) električnom polju ili u dinamičkom (varira s vremenom) električnom polju u određenom vremenu, i ima mjernu jedinicu džul po kulonu (J C–1), ili volt (V).
Postoji također i generalizirani električni skalarni potencijal koji se koristi u elektrodinamici kada je prisutno elektromagnetno polje ovisno o vremenu. Međutim, ovaj generalizirani električni potencijal se ne može jednostavno tumačiti kao odnos potencijalne energije i naboja.