Električni napon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električni napon (kraće napon, oznaka U ili V) je fizikalna veličina koja se koristi u elektrotehnici, a jednaka je razlici električnog potencijala između dvije tačke što se matematički može predstaviti na sljedeći način:
Napon pokazuje koliki je rad (W) potreban da se električni naboj (Q) premjesti između dvije tačke u električnom polju:
Mjerna jedinica za napon je volt (oznaka V). Volt je izvedena mjerna jedinica iz Međunarodnog sistema mjernih jedinica (SI). Koristi se u mjerenjima električnog potencijala, razlike potencijala i elektromotorne sile.[1]
Električni napon je također dio elektromotorne sile koji djeluje u nekom dijelu strujnog kruga.
Jedinica za električni napon Volt je nazvana u čast italijanskog fizičara Aleksandra Volte (1745-1827) koji je osmislio i napravio voltin stub, vjerovatno prvu hemijsku bateriju na svijetu.
Napon može nastati zbog polja statičkog elektriciteta, električne struje u magnetnom polju, promjenljivog magnetnog polja i njihovog kombinovanog djelovanja.[2][3]
Instrument kojim se mjeri napon zove se voltmetar. U električnom kolu se može mjeriti razlika potencijala između dvije tačke u kolu od kojih je jedna najčešće referentna tačka nultog potencijala (uzemljenje); može se mjeriti napon izvora električne energije, pad napona u kolu itd.