Deset Božijih zapovijedi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Deset Božijih zapovjedi ili Dekalog (hebrejski דברימ - devarim = riječi) − također Musaovi zakoni ili Mojsijevi zakoni − je skup zakona kojeg su Izraelci primili od Boga na planini Sinaj preko Božijeg poslanika Mojsija, nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog ropstva oko 1200. godine prije naše ere.
Zapovijedi su dio zbirke zakona poznate pod nazivom "Zakon" (hebrejski Tora) ili "Mojsijev zakon"[1][2][3] Izvorni Zakonik glasi:
- Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
- Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im služi.
- Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga.
- Sjeti se da svetkuješ dan subotnji!
- Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
- Ne ubij!
- Ne sagriješi bludno!
- Ne ukradi!
- Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
- Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca, niti išta što je bližnjega tvoga!
U suvremenim religijama, izraz "subota" (hebrejski šabat), je protumačen kao "dan odmora" ili petak.