Bitka kentaura (Michelangelo)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bitka kentaura je reljef italijanskog renesansnog umjetnika Michelangela Buonarrotija nastao oko 1492. godine. To je posljednje djelo koje je Michelangelo uradio dok je bio pod pokroviteljstvom Lorenza de' Medicija, koji je umro nedugo nakon njenog završetka. Inspirisana klasičnim reljefom koji je uradio Bertoldo di Giovanni, mramorna skulptura prikazuje mitsku bitku između Lapita i Kentaura. Popularnu temu u umjetnosti drevne Grčke, priču je Michelangelu predložio klasični učenjak i pjesnik Angelo Poliziano. Skulptura je izložena u muzeju Casa Buonarroti u Firenci, Italija.
Bitka Kentaura bila je izuzetna skulptura na nekoliko načina, nagoveštavajući Michelangelov budući skulpturalni pravac. Michelangelo je odstupio od tadašnje prakse rada na diskretnom planu da bi radio višedimenzionalno. To je ujedno i prva skulptura koju je uradio bez upotrebe lučne bušilice i prva skulptura koja je dostigla takvo stanje završenosti s oznakama dlijeta subbia koja je ostala kao završna površina. Bez obzira je li namjerno ostalo nedovršeno ili ne, djelo je iz tog razloga značajno u tradiciji tehnike nedovršenog kiparstva ("non finito"). Michelangelo ga je smatrao najboljim od svojih ranih radova i vizualnim podsjetnikom zašto je svoje napore trebao usmjeriti na skulpturu.