Anton Čehov
ruski dramaturg i pisac (1860-1904) / From Wikipedia, the free encyclopedia
Anton Pavlovič Čehov (29. januar 1860 – 15. juli 1904) bio je ruski[1] dramaturg i pisac kratkih priča koji se smatra jednim od najvećih književnika svih vremena. Njegova karijera dramaturga proizvela je četiri klasika, a njegove najbolje kratke priče pisci i kritičari visoko cijene.[2][3] Uz Henrika Ibsena i Augusta Strindberga, Čehova se često spominje kao jedna od tri temeljne ličnosti u rađanju ranog modernizma u pozorištu.[4] Čehov je bio ljekar po profesiji. "Medicina je moja zakonita žena", rekao je jednom, "a književnost je moja ljubavnica."[5]
Anton Pavlovič Čehov | |
---|---|
Rođenje | (1860-01-29) 29. januar 1860. Taganrog, Rusija |
Smrt | 15. juli 1904(1904-07-15) (44 godine) Badenweiler, Njemačka |
Zanimanje | pisac |
Jezik | Ruski jezik |
Period | od 1870 |
Poznata djela | |
Suprug(a) | Olga Knipper |
Čehov se odrekao pozorišta nakon prijema Galeba 1896. godine, ali je predstavu ponovo oživio da bi dobio priznanje 1898. u Moskovskom umjetničkom pozorištu Konstantina Stanislavskog, koje je potom produciralo i Čehovljevog Ujka Vanju i premijerno izvelo njegove posljednje dvije drame, Tri sestre i Višnjik. Ova četiri djela predstavljaju izazov glumačkom ansamblu[6] kao i publici, jer umjesto konvencionalne radnje Čehov nudi "pozorište raspoloženja" i "potopljeni život u tekstu".[7] Drame koje je Čehov pisao nisu bile složene, ali su bile lake za praćenje i stvarale su pomalo zastrašujuću atmosferu za publiku.[1]
Čehov je isprva pisao priče da bi zaradio novac, ali kako su njegove umjetničke ambicije rasle, napravio je formalne inovacije koje su utjecale na evoluciju moderne kratke priče.[8] Nije se izvinio za poteškoće koje je ovo predstavljalo čitaocima, insistirajući da je uloga umjetnika da postavlja pitanja, a ne da na njih odgovara.[9]