Antička književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antička ili klasična književnost je književnost napisana u antičko doba, pri čemu se misli na Antičku Grčku i Antički Rim, mada se tu uračunava i prahistorijska književnost od razvitka prvog pisma i književnosti u Mezopotamiji, Egiptu, Perziji, Indiji, Palestini i sve do početka srednjovjekovne književnosti. Pod antičkom književnošću često se misli na književnost napisanu na nekom od antičkih jezika: hebrejski, grčki i latinski tokom vremena koje se poklapa sa antičkim dobom i to književnost koja je zapisana, a ne usmeno prenošena. Prije širenja pisanja, usmeno predanje nije uvijek uspješno očuvano, iako su neki tekstovi i fragmenti opstali. August Nitschke smatra da su pojedine bajke kao preživela književnost potiču iz ledenog doba i naratora kamenog doba.[1]