Ahmed-paša Džezar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ahmed-paša Džezar (arapski:أحمد باشا الجزار turski: Cezzar Ahmet Paşa ) bio je osmanski namjesnik.
Džezar Ahmed-paša | |
---|---|
Rođenje | 1720-1725. |
Smrt | 1804. |
Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Rođen je u Stocu, Bosanski Pašaluk oko 1720. Svoju vojničku karijeru započeo je u Egiptu, služeći raznim Mamlukovim zvaničnicima, da bi na kraju postao glavni izvršitelj i atentator, radeći za Ali Bega al-Kabira, efikasnog egipatskog vladara. Stekao je epitet Džezara (Mesnica) zbog svoje smrtonosne zasede na grupi beduinskih plemena, u znak odmazde zbog smrti svog gospodara u beduinskom napadu. Al-Jazzar je ispao sa Ali Beyom 1768. godine nakon što je odbio učestvovati u atentatu na jednog od svojih bivših gospodara. Na kraju je pobjegao u Siriju, gdje je imao zadatak da brani Bejrut iz zajedničkog napada ruske mornarice i snaga Zahira al-Umara. Na kraju se predao i ušao u Zahirovu službu prije nego što se prevario od njega i pobjegao s ukradenim novcem od poreza. Postavljen je za komandanta garnizona u Acreu nakon poraza Osmana od Zahira. Započeo je smirivanje Galileje i planine Liban, kojom su dominirali Zahirovi srodnici i snage druza Emira Jusufa Shihaba. 1776/77. Postavljen je za guvernera Sidona, ali je glavni grad provincije preselio u Akre, što je snažno utvrdio. Narednih godina porazio je snage svog nekadašnjeg saveznika šiitskog Muslimana, Nasifa al-Nassara, učvrstivši svoju kontrolu nad Džabalom Amilom. 1795. Džezar imenovan je svojim prvim od četiri mandata za guvernera Damaska, svaki put kad je dobivao sve veći utjecaj u poslovima provincije u suprotnosti sa svojim suparnicima iz porodice Azm. 1799. godine Džezar je uz manju pomoć britanske mornarice obranio Akre od snaga Napoleona Bonaparte, prisilivši vojsku potonjeg da se u neredu povuče iz Palestine. Njegova uspješna obrana Acre donijela mu je ugled u carstvu i učinila ga poznatim u Europi. Al-Jazzar je umro 1804. kao guverner Sidona i Damaska. Na kraju ga je u Acreu naslijedio mamluk Sulejman Paša al-Adil; sve do njegovog suzbijanja pobune mamluka 1789. godine, al-Jazzar je imenovao mamluke na rukovodeća mjesta u svojoj vojsci i administraciji. Al-Jazzar je pokušao razviti područja pod njegovom kontrolom poboljšavajući sigurnost na cestama i održavajući red. Međutim, njegove domaće vojne ekspedicije i njegove strogo provedene i iskorištavajuće porezne politike utjecale su na visoku emigraciju, iako su gradovi poput Acre i Beirut prosperirali. Prvo je postalo moćno regionalno središte u rivalstvu s Damaskom i do danas sadrži mnoga arhitektonska djela koja je naručio al-Jazzar, poput njegovih zidova, džamije el-Jazzar i karavanasera Khan al-Umdan.